Ksenagora

Ksenagora (grč. Xenagoras) je bio Karijac iz Halikarnasa koji je živio tijekom 5. stoljeća pne. Spominje se u Herodotovim djelima, gdje se navodi kako se Ksenagora nakon bitke kod Mikale (479. pne.) zajedno s perzijskim generalima povlačio u grad Sard, prilikom čega je spasio život princu Masistu kojeg je pokušao ubiti Artaint[1]. Zbog njegovih zasluga, Ksenagora je od strane perzijskog vladara odnosno Masistova brata Kserksa imenovan satrapom Cilicije[2].

Vjerodostojnost Herodotova navoda kako je Ksenagora vladao kao satrap Cilicije može biti upitna, pogotovo ako uzmemo u obzir kako su tom pokrajinom vladali lokalni vođe poznati kao syennesis. Međutim, sama činjenica kako je Kserkso imenovao neperzijskog namjesnika nije neobična, budući kako su Perzijanci često na mjesto satrapa imenovali lokalne ljude. Osim toga, grčki dramatičar Eshil u svome djelu (književnom, a ne povijesnom) „Perzijanci“ spominje smrt cilicijskih vojskovođa kod Salamine[3], zbog čega se da pretpostaviti kako je mjesto cilicijskog vladara vjerojatno bilo upražnjeno. Također, ostali povijesni izvori tvrde kako su Cilicijanci održavali dinastijske veze sa Karijcima[4], kojima je pripadao i sam Ksenagora.

Budući kako je Ksenagora spasio život perzijskom princu Masistu, očito kako se sam perzijski veliki kralj Kserkso osjećao dužnikom prema Ksenagori zbog čega ga je promaknuo na mjesto cilicijskog satrapa[5].

Poveznice

Izvori

  1. Herodot, IX. 107.
  2. Pierre Briant: „Od Kira do Aleksandra: Povijest Perzijskog Carstva“ (From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire), preveo Peter Daniels, Indiana: Eisenbrauns, 2002., str. 560.
  3. Eshil: „Perzijanci“ Arhivirano 2003-11-19 na Wayback Machine-u
  4. „Cilicija (enciklopedija Iranica, Michael Weiskopf)”. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-18. Pristupljeno 2010-03-11. 
  5. Gabriel Herman: Ritualised Friendship and the Greek City, izdavač: Cambridge University Press, 2002., str. 122.

Eksterni linkovi

  • Herodot: „Povijesti“, IX. 107.
  • Cilicija (enciklopedija Iranica, Michael Weiskopf) Arhivirano 2007-11-18 na Wayback Machine-u
  • Gabriel Herman: Ritualised Friendship and the Greek City, izdavač: Cambridge University Press, 2002., str. 122.
  • Pierre Briant: „Od Kira do Aleksandra: Povijest Perzijskog Carstva“ (From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire), preveo Peter Daniels, Indiana: Eisenbrauns, 2002., str. 560.
  • p
  • r
  • u
Arahozija i DrangijanaArija i SogdijanaArmenija

Artoksaro • Hidarn • TerituhmoTiribazOront IDarije IIIOront II
Egipat

ArijandFarandat • Ahemen • PausirTanira • Arsam • Artavant
FerendatSabakMazak
Babilonija

Gobrija INabu-ahhe-bullitGobrija IIUštanuZopirMegapan
Artarije • Tritantekmo • Mazej
Baktrija

Smerdis • Dadarši • MasistArtaban • Bes • Oksijart
KapadokijaKilikija

Ksenagora • KamisarDatamMazej
Karija

Adusije • Amorg • Ligdamis IArtemizija IPisindelisLigdamis II • Amorg (pretendent)
HekatomnoMauzolArtemizija IIIdriejAdaPiksodarOrontobat
Frigija

MegabatArtabaz IFarnabaz IFarnak IIFarnabaz II • Ariobarzan • Artabaz IIArsit
Lidija i Jonija

KrisantGadatTabalMazarHarpagOretBageosOtanArtafern IArtafern II
PisutnoTisafernKir MlađiTitraustTiribazStruta • Autofradat • SpitridatResak
PersisPartija i HirkanijaSuzijana

AššinaMartijaAtamaita • Gobrija • Abulit • Oksatro
SirijaArabija

Megabiz I • Hidarn
MedijaPaflagonija i Pont