Makli

Povijesni spomenici brda Makli kod Thatte
Svjetska baština – UNESCO
Pakistan Brdo Makli Lokacija Thatta u Pakistanu
Registriran:	1981. (5. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	iii
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Brdo Makli je jedna od najvećih nekropola na svijetu, promjera većeg od 8 km, na kojoj je navodno sahranjeno oko 125.000 sufijskih svetaca. Nalazi se u okolici grada Thatta, koji je od 14. do 17. vijeka bio glavni grad pokrajine donji Sind u današnjem Pakistanu^[1]. Dok je bio glavnim gradom Sinda njime su vladali tri lokalne dinastije, a kasnije Mogulski vladari, te je nekropola neprekidno ukrašavana do 18. vijeka. Tako su ostaci grada Thatta i njegove nekropole jedinstven uvid civilizacije Sinda, zbog čega je Makli upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1981. godine.

Postoji nekoliko legendi o nastanku nekropole Makli, ali se uglavnom vjeruje kako su njezini nadgrobni spomenici i grobnice iznikli oko svetišta sufijskog sveca iz 14. vijeka, Hamada Džamalija. Do 18. vijeka, deltom rijeke Ind su zaredom vladale tri dinastije lokalnih vladara: Samma (1352.-1520.), Argun (1520.-56.) i Tarhan (1556.-1739.), koji od 1592. godine priznaju vlast Mogulskih vladara iz Delhija. God. 1739., Sind je pripao iranskom vladaru Šahu Nadiru, nakon čega je Thatta počela nazadovati, a Makli je zbog nemara propadao.

Kraljevski mauzoleji, koji svjedoče o četiri vijeka zlatnog doba Thatta, se svrstavaju u tri skupine podijeljene po vladajućim dinastijama.

Starije građevine su sinkretička mješavina hinduističkih i islamskih arhitektonskih elemenata. Tako je Mauzolej Džama Nizamudina II. (1461.-1509.) monumentalna kvadratična građevina od pješčenjaka, ukrašena cvjetnim i geometrijskim medaljonima. Njemu slični su mauzoleji Džan Babe i njegovog sina Kana Tarhana II. (oba izgrađena prije 1644.), koji imaju dva kata, veličanstvenu kupolu i balkone. Ova arhitektura nije bila puka mješavina utjecaja jer je ukrašivana originalnim dekoracijama u terakoti otiskivanjem matrica od pocakljene opeke.

Na kasnijim grobnicama se jasno prepoznaju utjecaji timuridske arhitekture iz Srednje Azije. Takve su grobnice Džan Bega Tarhana (umro 1600.) i Divan Šurfa Kana (umro 1638.) koje su tipične osmerokutne građevine od opeke čije su kupole prekrivene tirkiznim keramičkim pločicama. U istom stilu su izgrađene i džamije Dagbira i Šaha Džahana (1644.-47.), od kojih je ova posljednja natkrivena s 93 jedinstvene kupole i fasadu ukrašenu mozaikom plavih i bijelih keramičkih pločica.

Danas Brdo Makli pored brojnih hodočasnika privlači i veliki broj turista, ali mu prijeti slani zrak kojeg donose monsuni, a koji nagriza opeke spomenika Maklija.

• Lari, Yasmeen i Suhail Zaheer Lari, The Jewel of Sindh: Samma Monuments on Makli Hill, 1997., Pakistan: Heritage Foundation and Oxford University Press, Karači

Makli na Wikimedijinoj ostavi

• Ilustracije Sind keramike
• Galerija fotografija na Archnet.org Arhivirano 2005-08-19 na Wayback Machine-u
• Visokokvalitetne panoramske fotografije zaštićenog lokaliteta Makli Arhivirano 2008-04-21 na Wayback Machine-u
• Dva spomenika na Brdu Makli

• p
• r
• u

Svjetska baština u Pakistanu

Arheološke ruševine drevnog grada Mohendžo-daro  • Utvrda i Šalimar vrtovi u Lahoreu  • Historijski spomenici nekrople grada Thatta, Makli  • Utvrda Rohtas  • Budističke ruševine Tahti Bahi i obližnji lokalitet Seri Bahlol  • Pogrebni kompleks i ruševine Taksila

Pakistanska nematerijalna svjetska baština

Proslava iranske Nove godine Novruz¹⁾

¹⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.