Saborna džamija u Isfahanu

Saborna džamija u Isfahanu
Svjetska baština – UNESCO
 Iran


Masdžid-e Džame na mapi Irana
Masdžid-e Džame
Masdžid-e Džame
Lokacija isfahanske Saborne džamije u Iranu
Registriran:2012. (36. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:ii
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Saborna džamija u Isfahanu (perzijski: مسجد جامع اصفهان‎, Masdžid-e Džame[1]) je džamija u povijesnom središtu Isfahana koja može se promatrati kao fantastična ilustracija evolucije džamija tijekom više od 12 vijekova, s početkom od 841. godine. Ona je najstarija sačuvana građevina takve vrste u Iranu i prototip za kasnije džamije diljem Centralne Azije. Zbog toga je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2012. godine[2]

Istočni ajvan džamije
Sjeveroistočni ajvan

Povijest

Godine 1051., Isfahan je postao prijestolnica Seldžučkog Sultanata, koji su došli u Horezm i Transoksaniju iz Centralne Azije u 11. vijeku. Branitelji sunizma su željeli obnoviti Abasidski Kalifat, a prvi Togrulov arhitektonski kompleks bila je obnova Saborne džamije u Isfahanu. Naime, ugledni povjesničar i geograf, Jakut al-Hamavi, navodi kako su Isfahanci bili prisiljeni srušiti staru džamiju "zbog nedostatka drva" tijekom seldžučke opsade.

Seldžuci su isplanirali svoj gradski centar i trg u blizini postojeće džamije, tako da je njihov trg bio omeđen sjevernom stranom kompleksa. Kasnije je safavidski vladar Abas I. nadmašio ovo seldžučko središte svojim trgom Nakš-e Džahan iz 1602. godine, učinkovito okrećući žarišnu točku grada južnije.

Odlike

Kompleks, koji obuhvaća više od 20.000 , također je prvi primjer islamske zgrade koja je prilagodila dizajn sasanidske palače s četiri građevine oko zajedničkog kvadratičnog dvorišta u islamsku sakralnu arhitekturu. Njegova četiri nadsvođena portala (ajvana) gledaju jedan prema drugome u središnjem otvorenom dvorištu promjera 60 x 70 metara.

Također, njegove dvo-opnaste rebraste kupole predstavljaju arhitektonsku inovaciju koja je inspirirala graditelje u cijeloj regiji. Južna kupola od raskošne opeke iznad mihraba (tzv. Gunbad-e Harka ili "smeđa kupola") iz oko 1087. godine, izgrađena tijekom seldžučke vlasti, djelo je vezira Nizam al-Mulka. Površine od 101 m² i visinom od 20 metara, u svoje vrijeme bila je najveća kupola na svijetu[3].

Kompleks također posjeduje izuzetne dekorativne pojedinosti koji predstavljeju stilska kretanja islamske umjetnosti tijekom više od tisuću godina. Tako je štukom raskošno urešeni mihrab iz 1310. godine, ispod zapadnih arkada, naručio mongolski kan Oldžeitu, dok je safavidski doprinos bio izgradnja niša, minareta i ukrašavanje zidova keramičkim pločicama s mozaičkim kaligrafskim natpisima koji se skladno uklapaju u arhitektonsku cjelinu.

  • Južni ajvan
    Južni ajvan
  • Seldžučka molitvena dvorana
    Seldžučka molitvena dvorana
  • Unutrašnjost sjeverne kupole
    Unutrašnjost sjeverne kupole
  • Stupovi i lukovi hipostilne dvorane
    Stupovi i lukovi hipostilne dvorane
  • Kaligrafski natpisi na zapadnom ajvanu
    Kaligrafski natpisi na zapadnom ajvanu

Izvori

Saborna džamija u Isfahanu na Wikimedijinoj ostavi
  1. Džame (جامع) se izvodi iz riječi džam (جمع) što znači "okupljanje, sabor", i ne bi se trebalo miješati, iako to mnogi čine, s riječi džom'ah (جمعه) što znači "petak", pa su ovu džamiju nazivali "Petkovnom džamijom".
  2. Upis na popis mjesta svjetske baštine (en) Preuzeto 12. srpnja 2012.
  3. Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005., str. 135. ISBN 953-214-266-5

Vanjske veze

  • Saborna džamija u Isfahanu na archnet.org (en)
Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Saborna džamija u Isfahanu
  • p
  • r
  • u
Historijski stilovi
perzijski / parsi (800–300 pne.) • partski / parti (300 pne.–700) • horasanski / horasani (700–1000) • rajski / razi (1000–1300) • azarski / azari (1300–1500) • isfahanski / isfahani (1500–1925)
Arhitektonski periodi
Drevni: elamski (3200–539 pne.) • medijski (728–550 pne.) • ahemenidski (550–330 pne.) • seleukidski (312–247 pne.) • partski (247 pne.–224) • sasanidski (224–651)
Islamski: samanidski (819–999) • bujidski (934–1055) • gaznavidski (963–1187) • guridski (1148–1215) • seldžučki (1037–1194) • ilhanidski (1256–1335) • timuridski (1370–1507) • safavidski (1501–1736) • kadžarski (1785–1925)
Reprezentativni gradovi
Anšan • AmolArdabilBalhBamBuharaDamganDerbentDura-EuroposEkbatanaFiruzabadGazniGurgandžHatraHekatompilHeratIsfahanIstahrJazdKašanKazvinKomKtezifontMaragaMašhadMerv • Nisa • NišapurPasargadPerzepolis • Raj • ŠahrisabzSamarkandSultanijaŠirazŠuštarSuzaTabrizTaht-e SulejmanTeheranZandžan • Zarandž
Objekti i elementi
Ab-anbar • Andaruni • AjvanBazar • Biruni • Čahar-bag • Džamija • Gonbad • Hašt-behešt • Hašti • Hovz • Imamzade • Jakčal • KanatKaravansaraj • Kuče • Pandždari • Sahn • Stup • Šabestan • Talar • TekijaVjetrohvatVrtovi
Srodne teme
Umjetnost • Urbanizam • Islamska arhitektura • Moderna arhitektura (1925–2024)
Popisi
Arhitekti • Gradovi (planiranihistorijske prijestolnice) • Ab-anbari • Bazari • Crkve • Džamije • Imamzada • Karavansaraji • Kupole • Mauzoleji • Mostovi • Palače • Sinagoge • Stadioni • Tornjevi • Utvrde • Vrtovi
  • p
  • r
  • u

Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana Bam s kulturnom okolicom Behistunski natpisi Dašt-e Lut Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil Golestanska palača u Teheranu Gonbad-e Kabus • Hirkanijske šume Jazd Perzijski kanati (Akbarabad • Balade • Gonabad • Govhar • Hasanabad-e Mošir • Ibrahimabad • Kasemabad • Mjesečev • Mozdabad • Vazvan • Zarč) • Kulturni krajolik Majmanda Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu Pasargad Perzepolis Perzijski vrtovi (Abasabad • Akbarije • Čehel-Sotun • Dolatabad • Eram • Fin • Pahlavanpur • Pasargad • Šahzade) • Grobnica šejha Safija Saborna džamija u Isfahanu • Sasanidski arheološki krajolik regije Fars • Spaljeni grad Sultanija Suza Šuštarski hidraulički sistem Tabriški bazar Taht-e Sulejman

Iranska zastava
Iranska nematerijalna svjetska baština

Iranski muzički reportoar tradicijskih kompozicija Radif • Proslava iranske Nove godine Novruz1) Tradicionalne vještine izrade kašanskih tepiha • Tradicionalne vještine izrade farskih tepiha • Ritualna dramska umjetnost Tazije • Rituali pahlavani i zurhane • Horasanska muzika bahšija • Tradicionalne vještine izrade i jedrenja lendžima u Perzijskom zaljevu Dramsko pripovijedanje Nakali • Rituali Kališujan u Mašhad-e Ardehalu kod Kašana

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 3127148753688441320008
  • LCCN: n2017008768
  • GND: 7550520-4