Taxi Driver

Taxi Driver
RežijaMartin Scorsese
ProducentJulia Phillips
Michael Phillips
ScenarioPaul Schrader
UlogeRobert De Niro
Jodie Foster
Harvey Keitel
Cybill Shepherd
Peter Boyle
Albert Brooks
MuzikaBernard Herrmann
FotografijaMichael Chapman
MontažaTom Rolf
Melvin Shapiro
DistribucijaColumbia Pictures
Datum(i) premijere1976.
Trajanje113 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet$1,300,000
Taxi Driver na Internet Movie Database

Taksist (eng. Taxi Driver) je američki igrani film iz 1976., redatelja Martina Scorsesea. Opisuje poteškoće osamljenog njujorškog taksista Travisa Bicklea koji očajnički pokušava promijeniti vlastiti život. Film je stekao brojne obožavatelje, a neke scene su postale elementom popularne kulture.

Glavne uloge

Radnja

Travis Bickle je osamljeni i depresivni 26-godišnjak; u svojim kasnijim akcijama pokazuje da vjerojatno ima i nekih ozbiljnijih psihičkih problema (moguće je da ima PTSP budući da je služio kao marinac u Vijetnamu). U New Yorku se zapošljava kao taksist i radi prekovremeno budući da pati i od nesanice. Slobodno vrijeme provodi u pornografskim kinima ili lutajući gradom. Prostitutke, lopovi i narkomani koje susreće u siromašnim gradskim četvrtima u njemu izazivaju odvratnost i želju "za čišćenjem prljavštine ulica".

Travis uskoro postaje opsjednut Betsy, mladom ženom zaposlenom u predsjedničkoj kampanji senatora Palantinea. Nakon što je neko vrijeme uhodi, odlučuje joj prići smatrajući da je i ona osamljena poput njega. Zbunjena, ali i zaintrigirana njegovom hrabrošću i otvorenošću pristaje izaći s njim. Na spoju je Travis odvodi na u kino na porno-film; sam u tome ne vidi ništa neobično, no ona se naljuti i ostavlja ga. Travis je pokušava ponovno kontaktirati, ali na kraju zaključuje da je "hladna i distancirana" te zapada u još veću depresiju.

Jedne noći njegov taksi ulazi mlada prostitutka Iris koja, čini se, želi pobjeći od svojeg svodnika Matthewa. No on ju izvlači iz automobila prije nego je Travis krenuo. Kasnije ju opet susreće i izražava želju da joj pomogne; ona je nesigurna u svoje osjećaje prema svodniku koji njome lako manipulira.

Travis postaje sve nezadovoljniji i odlučuje se za poduzimanje promjena u životu. Počinje se baviti tjelovježbom, nabavlja oružje i vježba rukovanje njime. U lokalnoj trgovini ubija pljačkaša. Počinje hodati naoružan u vojničkoj jakni i obrijane glave.

Na političkom skupu pokušava izvršiti atentat na senatora Palantinea no agenti osiguranja ga uočavaju prije nego izvuče oružje iz jakne; ipak im uspijeva pobjeći. Odlazi u bordel gdje je Iris i tamo brutalno ubija njezinu mušteriju, svodnika i vratara. Pri tome je teško ranjen i gubi mnogo krvi; po dolasku policije upire krvavi prst u glavu i oponaša pucanje iz pištolja; kamera postupno pokazuje krvavi trag njegovog osvetničkog pohoda.

U epilogu saznajemo da je Travis u komi, a Iris se vratila roditeljima. Mediji su od njega napravili junaka. Na kraju nastavlja voziti taksi i jedne večeri ponovno susreće Betsy koja pokazuje simpatije prema njemu. Posljednja scena s Betsy je čest predmet razgovora o filmu budući da je moguće da se radi o fantaziji Travisa koji zapravo umire u komi. Kao argument za ovu tvrdnju mnogi ističu kako bi u stvarnosti Travis vjerojatno bio u zatvoru ili sanatoriju jer je ilegalnim oružjem brutalno ubio nekoliko ljudi a prije toga je pokušao i atentat na senatora. Budući da nema nikakvog službenog objašnjenja, interpretacija posljednje scene ostaje stvar gledatelja. Poznati filmski kritičar Robert Ebert smatra da kraj i ne treba tumačiti doslovno budući da on zaključuje film prvenstveno na emotivnom nivou - Travis je ostvario svoj cilj.

Zanimljivosti

  • Scena u kojoj Travis govori pred ogledalom je De Nirova improvizacija; u scenariju piše samo: "Travis gleda u zrcalo".
  • Film na koji je Travis izveo Betsy je Kärlekens Språk, švedski pornografski film maskiran kao dokumentarac.
  • Scorsese tvrdi da je najvažnija scena u filmu telefonski razgovor kojim Travis pokušava dogovoriti novi spoj s Betsy. Kamera se postupno udaljava od njega i prelazi u prazni hodnik pored, sugerirajući da je razgovor pretežak da bi se izdržao.
  • Poznati skladatelj Bernard Herrmann umro je na Božić 1975., samo nekoliko sati nakon što je završio glazbu za film.

Vanjske poveznice

  • p
  • r
  • u
Filmografija Martina Scorseseja
Cjelovečernji filmovi
koje je režirao
  • Who's That Knocking at My Door (1967)
  • Boxcar Bertha (1972)
  • Mean Streets (1973)
  • Alice Doesn't Live Here Anymore (1974)
  • Taxi Driver (1976)
  • New York, New York (1977)
  • Raging Bull (1980)
  • The King of Comedy (1983)
  • After Hours (1985)
  • The Color of Money (1986)
  • The Last Temptation of Christ (1988)
  • Life Lessons (segment of New York Stories, 1989)
  • Goodfellas (1990)
  • Cape Fear (1991)
  • The Age of Innocence (1993)
  • Casino (1995)
  • Kundun (1997)
  • Bringing Out the Dead (1999)
  • Gangs of New York (2002)
  • The Aviator (2004)
  • The Departed (2006)
  • Shutter Island (2010)
  • Hugo (2011)
  • The Wolf of Wall Street (2013)
  • Silence (2016)
Kratki filmovi
koje je režirao
  • What's a Nice Girl Like You Doing in a Place Like This? (1963)
  • It's Not Just You, Murray! (1964)
  • The Big Shave (1967)
  • "Bad" (1987)
  • Made in Milan (1990)
  • The Key to Reserva (2007)
Dokumentarni filmovi
koje je režirao
  • Street Scenes (1970)
  • Italianamerican (1974)
  • American Boy: A Profile of Steven Prince (1978)
  • The Last Waltz (1978)
  • A Personal Journey with Martin Scorsese Through American Movies (1995)
  • My Voyage to Italy (1999)
  • The Blues: Feel Like Going Home (2003)
  • No Direction Home (2005)
  • Shine a Light (2008)
  • A Letter to Elia (2010)
  • Public Speaking (2010)
  • George Harrison: Living in the Material World (2011)
  • The 50 Year Argument (2014)
Ostvarenja koja je producirao
  • The Grifters (1990)
  • Mad Dog and Glory (1993)
  • Clockers (1995)
  • The Hi-Lo Country (1998)
  • You Can Count on Me (2000)
  • Brides (2004)
  • The Young Victoria (2009)
  • Boardwalk Empire (2010–14)
  • The Family (2013)
  • Life Itself (2014)
  • Revenge of the Green Dragons (2014)
  • Tomorrow (2015)
  • p
  • r
  • u
Filmografija Paula Schradera
Režija
  • Blue Collar (1978)
  • Hardcore (1979)
  • American Gigolo (1980)
  • Cat People (1982)
  • Mishima: A Life in Four Chapters (1985)
  • Light of Day (1987)
  • Patty Hearst (1988)
  • The Comfort of Strangers (1990)
  • Light Sleeper (1992)
  • Witch Hunt (1994)
  • Touch (1997)
  • Affliction (1997)
  • Forever Mine (1999)
  • Auto Focus (2002)
  • Dominion: Prequel to the Exorcist (2005)
  • The Walker (2007)
  • Adam Resurrected (2008)
  • The Canyons (2013)
  • Dying of the Light (2014)
  • Dog Eat Dog (2016)
Scenariji
  • The Yakuza (1974)
  • Taxi Driver (1976)
  • Obsession (1976)
  • Rolling Thunder (1977)
  • Blue Collar (1978)
  • Hardcore (1979)
  • Old Boyfriends (1979)
  • American Gigolo (1980)
  • Raging Bull (1980)
  • Mishima: A Life in Four Chapters (1985)
  • The Mosquito Coast (1986)
  • Light of Day (1987)
  • The Last Temptation of Christ (1988)
  • Light Sleeper (1992)
  • City Hall (1996)
  • Touch (1997)
  • Affliction (1997)
  • Forever Mine (1999)
  • Bringing Out the Dead (1999)
  • The Walker (2007)
  • Dying of the Light (2014)
  • p
  • r
  • u
1939–1959
1960–1979
1980–1999
2000–2024
  • p
  • r
  • u
1952
1962
1972
1982
1992
izbor kritičara
izbor režisera
2002
izbor kritičara
izbor režisera
2012
izbor kritičara
izbor režisera
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 316753454
  • LCCN: n98045962
  • GND: 4263955-4
  • SUDOC: 077284003
  • BNF: cb14495129g (podaci)
  • BIBSYS: 2056315
  • BNE: XX3718791