Mala planeta

Ojlerov dijagram koji prikazuje vrste tela u Sunčevom sistemu

Mala planeta je astronomical object u direktnoj orbiti oko Sunca (ili šire, bilo koje zvezde sa planetarnim sistemom) koja nije ni planeta niti je ekskluzivno klasifikovana kao kometa.[а] Pre 2006. godine Međunarodna astronomska unija (IAU) zvanično je koristila izraz mala planeta, ali tokom sastanka te godine su reklasifikovane male planete i komete u patuljaste planete i mala tela Sunčevog sistema (engl. small Solar System bodies - SSSB).[1]

Male planete mogu biti patuljaste planete, asteroidi, trojani, kentauri, objekti Kojperovog pojasa i drugi trans-neptunski objekti.[2] Prema podacima iz 2019. godine, orbite 794.832 male planete su arhivirane u Centaru za male planete, od kojih je 541.128 dobilo stalne brojeve (za kompletan spisak pogledajte indeks).[3]

Prva otkrivena mala planeta bila je Ceres 1801. godine. Izraz mala planeta korišćen je od 19. veka za opis ovih objekata.[4] Izraz planetoid se takođe koristi, posebno za veće (planetarne) objekte, poput onih koje je Međunarodna astronomska unija (IAU) nazvala patuljastim planetima od 2006. godine.[5][6] Istorijski su pojmovi asteroid, mala planeta i planetoid bili manje-više sinonimni.[5][7] Ova terminologija je postala komplikovanija otkrićem brojnih manjih planeta izvan orbite Jupitera, posebno trans-neptunskih objekata koji se uglavnom ne smatraju asteroidima.[7] Mala planeta koja otpušta gas može da bude dvostruko klasifikovana kao kometa.

Objekti se nazivaju patuljastim planetima ako je njihova sopstvena gravitacija dovoljna da se postigne hidrostatička ravnoteža i formira elipsoidni oblik. Sve ostale male planete i komete nazivaju se malim telima Sunčevog sistema.[1] IAU je izjavila da se još uvek može upotrebljavati izraz mala planeta, ali da se preferira termin mala tela Sunčevog sistema.[8] Međutim, u svrhu numeriranja i imenovanja, još uvek se koristi tradicionalno razlikovanje između manje planete i komete.

Populacije

Poznati objekti u blizini zemlje, prema podacima iz januara 2018.[9]

Stotine hiljada malih planeta otkriveno je u Sunčevom sistemu, a dodatne hiljade se otkrivaju svakog meseca. Maloplanetni centar je dokumentovao preko 213 miliona posmatranja i 794.832 manjih planeta, od kojih 541.128 dovoljno dobro poznate orbite da mogu da dobiju stalne službene brojeve.[3][10] Od toga, 21.922 imaju službena imena.[3] Prema podacima od 19. maja 2019. godine, najniže numerisana neimenovana planeta je (3708) 1974 FV1,[11] a najviša numerisana imenovana mala planeta 543315 Asmakamari.[12]

Postoje raznovrsne široke populacije malih planeta:

  • Asteroidi; tradicionalno su većina bila tela u unutrašnjem Sunčevom sistemu. [5]
    • Asteroidi u blizini Zemlje, oni čija ih orbita odvodi unutar orbite Marsa. Daljnja podklasifikacija ovih objekata je zasnovana na orbitalnoj udaljenosti.[13]
      • Atira asteroidi orbitiraju unutar zemaljske perihelijske distance i tako se u potpunosti nalaze unutar Zemljine orbite.
      • Aten asteroidi, oni koji imaju semiglavne ose manje od Zemljine i apside (najveće udaljenosti od Sunca) veće od 0,983 AU.
      • Apolo asteroidi su oni asteroidi sa semiglavnom osom većom od Zemljine, i koji imaju perihelijski razmak 1,017 AU ili manji. Poput Aten asteroida, i Apolo asteroidi presecaju Zemljinu putanju.
      • Amorski asteroidi su oni asteroidi blizu Zemlje koji se približavaju Zemljinoj orbiti spolja, ali je ne prelaze. Amorski asteroidi su dalje podeljeni u četiri podgrupe, zavisno od toga gde njihova poluglavna osa pada između Zemljine orbite i asteroidnog pojasa;
    • Trojanski asteroidi Zemalje, asteroidi koji dele Zemljinu orbitu i gravitaciono su zaključani na nju. Prema podacima iz 2011. godine, jedini poznat pripadnik ove grupe je 2010 TK7.[14]
    • Trojanski asteroidi Marsa, asteroidi koji dele Marsovu orbitu i gravitaciono su zaključani na nju. Prema podacima iz 2007. godine, poznato je osam takvih asteroida.[15]
    • Asteroidni pojas, čiji članovi prate približno kružne orbite između Marsa i Jupitera. Ovo je originalna i najpoznatija grupa asteroida.
    • Trojanski asteroidi Jupitera, asteroidi koji dele Jupiterovu orbitu i gravitaciono su zaključani na nju. Numerički se procenjuje da su jednaki asteroidima glavnog pojasa.
  • Udaljene male planete; sveobuhvatni izraz za omanje planete u spoljašnjem Sunčevom sistemu.
    • Kentauri, tela u spoljnjem Sunčevom sistemu između Jupitera i Neptuna. Oni imaju nestabilnu orbitu zbog gravitacionog uticaja džinovskih planeta, i zato se smatra da su dospeli od negde drugde, verovatno izvan Neptuna.[16]
    • Trojanski asteroidi Neptuna, tela koja dele Neptunovu orbitu i gravitaciono su zaključana na nju. Iako je poznat mali broj takvih objekata, postoje dokazi da su trojanski asteroidi Neptuna mnogobrojniji od onih u asteroidnom pojasu ili od trojanskih asteroida Jupitera.[17]
    • Trans-neptunski objekti, tela na ili izvan orbite Neptuna, najudaljenije planete.
      • Kojperov pojas, objekti unutar očiglednog populacionog pada na oko 55 AU sa Sunca.
        • Klasični objekti Kojperovog pojasa poput Makemaka, takođe poznati kao kubevanos, nalaze se u iskonskoj, relativno kružnoj orbiti koja nije u rezonanci s Neptunom.
        • Rezonantni objekti Kojperovog pojasa
          • Plutinosi, tela poput Plutona koja su u 2:3 rezonanci sa Neptunom.
      • Objekti rasejanog diska predmeti poput Eride, s apsidom izvan Kojperovog pojasa. Smatra se da ih je Neptun resejao.
        • Rezonantni transneptunski objekti.
      • Odvojeni objekti poput Sedne, sa apsidom i perihelom izvan Kojperovog pojasa.
        • Sednoidi, odvojeni objekti sa perihelom većim od 75 AU (Sedna, 2012 VP113, i Leleakuhonua).
      • Ortov oblak, hipotetička populacija za koju se smatra da je izvor kometa dugog perioda koje se mogu da dosegnu do 50,000 AU od Sunca.

Napomene

  1. ^ Objekti (uglavnom kentauri) koji su prvobitno otkriveni i klasifikovani kao male planete, ali je kasnije otkriveno da su komete, navedeni su kao male planete i komete. Objekti koji su prvobitno otkriveni kao komete nisu dvostruko klasifikovani.

Reference

  1. ^ а б Press release, IAU 2006 General Assembly: Result of the IAU Resolution votes, International Astronomical Union, August 24, 2006. Accessed May 5, 2008.
  2. ^ „Unusual Minor Planets”. Minor Planet Center. Приступљено 23. 12. 2011. 
  3. ^ а б в „Minor Planet Statistics – Orbits And Names”. Minor Planet Center. 28. 10. 2018. Приступљено 8. 4. 2019. 
  4. ^ When did the asteroids become minor planets? Архивирано на сајту Wayback Machine (12. јун 2016), James L. Hilton, Astronomical Information Center, United States Naval Observatory. Accessed May 5, 2008.
  5. ^ а б Planet, asteroid, minor planet: A case study in astronomical nomenclature, David W. Hughes, Brian G. Marsden, Journal of Astronomical History and Heritage 10, #1 (2007), pp. 21–30. Bibcode:2007JAHH...10...21H
  6. ^ Mike Brown, 2012. How I Killed Pluto and Why It Had It Coming
  7. ^ а б "Asteroid Архивирано на сајту Wayback Machine (28. октобар 2009)", MSN Encarta, Microsoft. Accessed May 5, 2008. 2009-11-01.
  8. ^ Questions and Answers on Planets, additional information, news release IAU0603, IAU 2006 General Assembly: Result of the IAU Resolution votes, International Astronomical Union, August 24, 2006. Accessed May 8, 2008.
  9. ^ Video (0:55; July 23, 2018)
  10. ^ JPL. „How Many Solar System Bodies”. JPL Solar System Dynamics. NASA. Приступљено 27. 5. 2019. 
  11. ^ „Discovery Circumstances: Numbered Minor Planets (1)-(5000)”. Minor Planet Center. Приступљено 17. 6. 2020. 
  12. ^ „Discovery Circumstances: Numbered Minor Planets (543001)-(544000)”. Minor Planet Center. Приступљено 17. 6. 2020. 
  13. ^ „Near-Earth Object groups”, Near Earth Object Project, NASA, Архивирано из оригинала 01. 02. 2013. г., Приступљено 24. 12. 2011 
  14. ^ Connors, Martin; Wiegert, Paul; Veillet, Christian (jul 2011), „Earth's Trojan asteroid”, Nature, 475 (7357): 481—483, Bibcode:2011Natur.475..481C, PMID 21796207, doi:10.1038/nature10233 
  15. ^ Trilling, David; et al. (oktobar 2007), „DDT observations of five Mars Trojan asteroids”, Spitzer Proposal ID #465, Bibcode:2007sptz.prop..465T 
  16. ^ Horner, J.; Evans, N.W.; Bailey, M. E. (2004). „Simulations of the Population of Centaurs I: The Bulk Statistics”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 354 (3): 798—810. Bibcode:2004MNRAS.354..798H. arXiv:astro-ph/0407400 Слободан приступ. doi:10.1111/j.1365-2966.2004.08240.x. 
  17. ^ Neptune trojans, Jupiter trojans

Literatura

  • Dictionary of Minor Planet Names, 5th ed.: Prepared on Behalf of Commission 20 Under the Auspices of the International Astronomical Union, Lutz D. Schmadel, ISBN 3-540-00238-3
  • The Names of the Minor Planets, Paul Herget, 1968, OCLC 224288991
  • Warner, Brian D.; Harris, Alan W.; Pravec, Petr (jul 2009). „The asteroid lightcurve database”. Icarus. 202 (1): 134—146. Bibcode:2009Icar..202..134W. doi:10.1016/j.icarus.2009.02.003. 
  • Bidstrup, P. R.; Andersen, A. C.; Haack, H.; Michelsen, R. (avgust 2008). „How to detect another 10 trillion small Main Belt asteroids”. Physica Scripta. 130: 014027. Bibcode:2008PhST..130a4027B. doi:10.1088/0031-8949/2008/T130/014027. Приступљено 16. 1. 2018. 
  • Jones, R. Lynne; Juric, Mario; Ivezic, Zeljko (januar 2016). „Asteroid Discovery and Characterization with the Large Synoptic Survey Telescope”. Asteroids: New Observations. 318: 282—292. Bibcode:2016IAUS..318..282J. arXiv:1511.03199 Слободан приступ. doi:10.1017/S1743921315008510. 
  • Mumma, M.J.; Disanti, M.A.; Dello Russo, N.; Magee-Sauer, K.; Gibb, E.; Novak, R. (2003). „Remote infrared observations of parent volatiles in comets: A window on the early solar system”. Advances in Space Research. 31 (12): 2563—2575. Bibcode:2003AdSpR..31.2563M. CiteSeerX 10.1.1.575.5091 Слободан приступ. doi:10.1016/S0273-1177(03)00578-7. 
  • Grundy, W.M.; Noll, K.S.; Buie, M.W.; Benecchi, S.D.; Ragozzine, D.; Roe, H.G. (decembar 2018). „The Mutual Orbit, Mass, and Density of Transneptunian Binary Gǃkúnǁʼhòmdímà ((229762) 2007 UK126)” (PDF). Icarus. 334: 30—38. doi:10.1016/j.icarus.2018.12.037. Архивирано из оригинала 7. 4. 2019. г. 
  • WC Rufus (1923). „The astronomical system of Copernicus”. Popular Astronomy. св. 31. стр. 510. Bibcode:1923PA.....31..510R. 
  • Weinert, Friedel (2009). Copernicus, Darwin, & Freud: revolutions in the history and philosophy of scienceСлободан приступ ограничен дужином пробне верзије, иначе неопходна претплата. Wiley-Blackwell. стр. 21. ISBN 978-1-4051-8183-9. 

Spoljašnje veze

Mala planeta na Vikimedijinoj ostavi.
  • Minor Planet Center
  • Logarithmic graph of asteroid discoveries from 1801-2015
  • How Many Solar System Bodies, Jet Propulsion Laboratory – Small-Body Database
  • SBN Small Bodies Data Archive
  • JPL Minor Planet Database for physical and orbital data (of any Small Solar System Body or dwarf planet)
  • Scott Manley's timelapse animation of Asteroid Discovery 1980–2012 на сајту YouTube (min. 3:13)
  • Lists and plots: Minor Planets
  • MPC Discovery Circumstances (minor planets by number)
  • CNEOS, Center for Near-Earth Object Studies, NASA
  • PDS Asteroid Data Archive
  • Asteroid Hazards, Part 1: What Makes an Asteroid a Hazard? на сајту YouTube (min. 6:04)
  • Asteroid Hazards, Part 2: The Challenge of Detection на сајту YouTube (min. 7:14)
  • Asteroid Hazards, Part 3: Finding the Path на сајту YouTube (min. 5:38)
Normativna kontrola: Državne Уреди на Википодацима
  • Češka