Compagnonnage

Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta

Nematerijalna svjetska baština
Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta
Francuska
Regija: Evropa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2010.
ID: 00441
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Compagnonnage (francuski za „drugovanje”, „kumpanijanje”, iz latinskog companionem, što znači „dijeliti kruh s nekime”) je francuski sustav jedinstvenog stjecanja znanja i vještina povezanih s obrtima koji obrađuju kamen, drvo, metal, kožu, tkanine i hranu[1] Njegova jedinstvenost je u spoju različitih metoda i procesa prijenosa znanja kao što su: državna i međudržavna obrazovna putovanja (poznata kao razdoblje Tour de France), inicijacijske obrede, obuka u školama uobičajenom nastavom i tehničkim šegrtovanjem.

Compagnonnage pokret danas broji oko 45.000 pripadnika tri glavne skupine compagnons-a (kumpanjona, drugova):

  • Prvu skupinu čine šesnaestogodišnjaci, ili stariji, koji žele naučiti i/ili razviti svoje vještine u nekoj profesiji tako što se priključuju Compagnonnage zajednici;
  • Drugu skupinu čine oni na obuci koja obično traje pet godina, tijekom čega se štićenici redovito sele od grada do grada, unutar Francuske i u inozemstvo, kako bi otkrili nove vrste znanja i načine njegova prijenosa;
  • Treću skupinu čine majstori koji su položili majstorski ispit tako što su proizveli tzv. „majstorsko djelo”, koje su pregledali i ocijenili drugi majstori-kumpanjoni[1].

Compagnonnage je u sličnom obliku postojao još od antike, ali je u Francuskoj uobličen tijekom srednjeg vijeka i vremena putujućih majstora, dok se počinje dokumentirati tek u 18. stoljeću. Ovaj oblik obrazovanja se donekle koristio i u Belgiji, te u nešto drugačijem obliku u Njemačkoj i Kanadi, dok su druge zemlje imale drukčiji razvoj srednjovjekovnih majstorskih bratovština i cehovskih udruženja. Doživio je svoj vrhunac sredinom 19. stoljeća, da bi ubrzo skoro potpuno nestao zbog industrijalizacije i preoblikovanja obrazovanja u kumapnijama u obrazovanje u institucijama. Na vrhuncu su neke majstorske kumpanije znale organizirati dugotrajne štrajkove kojim bi kontrolirali cijele gradove, mogle su uvoditi zabrane protiv proizvoda nekih majstora ili obustaviti sve proizvode neke vrste jednom gradu te mu tako prijetiti bankrotom, a podjele između kumpanija su mogle dovesti do strađnih sukoba i velikih žrtava[2].

Compagnonnage se općenito smatra posljednjim načinom naukovanja određenih starih vještina i ostvarivanja izvrsnosti u obrtničkoj obuci, te istovremeno ostvariti razvoj osobe kroz obuku radnika, ali i posljednja djelatnost koja uključuje inicijacijski obred. Zbog toga je compagnonnage upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi 2010. god.[1]

  • Zvonik kuće kumpanija u Nantesu
    Zvonik kuće kumpanija u Nantesu
  • Muzej compagnonnage-a u Nantesu
    Muzej compagnonnage-a u Nantesu
  • Majstorsko djelo majstora bravara u muzeju compagnonnage-a u Toursu (na slici desno)
    Majstorsko djelo majstora bravara u muzeju compagnonnage-a u Toursu (na slici desno)
  • Muzej oruđa i zanata u Troyesu
    Muzej oruđa i zanata u Troyesu

Veze

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Compagnonnage, network for on-the-job transmission of knowledge and identities UNESCO-vim službenim stranicama (en) Preuzeto 2. siječnja 2013.
  2. François Icher, La France des compagnons, Éditions La Martinière, 1994., str. 29.-37. ISBN 2-7324-2091-3
  • Agricol Perdiguier, Le livre du compagnonage, 3 e édition, 1839. (PDF) (fr)

Vanjske veze

  • Udruga radnika kupanijanja (fr)
  • Video primjer na youtube-u (fr)
  • p
  • r
  • u

Episkopalni grad AlbiRimski i romanički spomenici u ArlesuKraljevske solane u Arc-et-SenansuStara jezgra Avignona23 zvonika Beffroi1)Gradsko središte BordeauxaKatedrala u BourgesuCanal du MidiUtvrda Carcassonne i stari dio gradaMediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i CévennesaDvorac Fontainebleau s parkomOpatija FontenayGrande Île u StrasbourguObnovljeno središte Le HavreaHistorijska mjesta u LyonuMont Saint Michel i njegov zaljevKatedrala Notre-Dame u AmiensuKatedrala Notre-Dame u ChartresuNotre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u ReimsuDolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i ChalonnesaRimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavolukPont du GardZaljev Porto uključujući park prirode Scandola na KorziciPireneji-Mont Perdu3)Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa 2)Srednjevjekovni trgovački grad Provins • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3)Vinogradsko područje Saint-EmilionaOpatijska crkva Saint-Savin-sur-GartempeObala Seine u ParizuStanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u NancyjuVaubanove utvrdeVersajski dvoracOpatija Vézelay s brežuljkomPrahistorijski lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier)

Francuska zastava
Francuski prekomorski posjedi:
Francuska nematerijalna svjetska baština

Alençonska čipka, vještina pravljenja • Aubussonska tapiserija • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta • Equitation, francuska škola jahanja • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova BretanjeFrancuski gastronomski obrokFrancuska tradicija crtanja krovišta • Maloya • Procesija divova i zmajeva1)Sokolarstvo 4)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno sa 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španije  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]