Rimski spomenici u Orangeu
| Rimsko kazalište s okolicom i Slavoluk u Orangeu | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Francuska
  Orange | |
| Registriran: | 1981. (9. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, vi |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Rimski spomenici u Orangeu u dolini Rone (južna Francuska) su prije svega rimsko kazalište s okolicom i slavoluk antičkog rimskog grada Arauzija (Colonia Julia Secundanorum Arausio), osnovanog 40. pr. Kr., koji su upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1981. godine .
44°08′10″N 4°48′29″E / 44.136°N 4.808°E / 44.136; 4.808
Rimsko kazalište
Rimsko kazalište u Orangeu (fr:Théâtre antique d'Orange) je jedno od najbolje očuvanih od svih antičkih rimskih kazališta, koje je danas u općinskom vlasništvu i mjesto ljetnjeg opernog festivala Chorégies d'Orange. Nalazi se u Orangeu, antičkoj koloniji Arausio, a izgrađeno je u 1. stoljeću.
Kazalište je igralo važnu ulogu u životu građana, ne samo kao mjesto zabave, nego i kao način širenja rimske kulture u kolonijama, ali i način svraćanja pozornosti s političkih aktivnosti. Zato je ulaz bio besplatan svima. Mimika, pantomima, čitanje poezije i i “attelana” (oblik farse poput Commedia dell’Arte) su bili glavni oblici zabave, a u nekom obliku su sačuvani do današnjih dana. Običan puk je osobito uživao u predstavama sa specijalnim efektima, za što je bila potrebna složena kazališna mašinerija.
Kako je opadala moć Carstva u 4. stoljeću, kršćanstvo je već postalo službenom vjerom i kazalište je zatvoreno 391. godine jer ga je Crkva doživljavala kao mjesto neciviliziranih spektakala. Dugo je kazalište bilo potpuno napušteno, opljačkano od strane Vizigota i rabljeno kao obrambena postaja u srednjem vijeku. Tijekom vjerskih ratova u 16. stoljeću (Tridesetogodišnji rat) bilo je izbjegličkim kampom (zbjegom).
Rimsko kazalište u Orangeu na Wikimedijinoj ostavi
-
Panorama kazališta -
Pogled na scenu i sjedališta -
Operna predstava Les Chorégies -
-
Novi natkrov scene
Slavoluk
Monumentalni slavoluk u Orangeu (francuski, Arc de triomphe d'Orange) je rimski slavoluk[1] za kojega se vjeruje kako je izgrađen za cara Augusta, o čemu govori i natpis na slavoluku[2]
Izgrađen je na bivšoj cesti (Via Agrippa) u slavu veterana galskih ratova i II. Augustove legije, no kasnije ga je obnovio car Tiberije u slavu pobjeda Germanicusa nad germanskim plemenima u rajnskoj oblasti. Luk sadrži natpis posvećen caru Tiberiju iz 27. godine[3].
Luk je izgrađen od velikih blokova vapnenca bez veziva s tri luka od kojih je središnji viši. Cijela građevina je duga 19,57 metara, široka 8,40 i visoka 19,21 m. Na svakoj fasadi se nalaze četiri korintska polustupa. Ovaj luk je najstariji primjer ovakve gradnje koje je kasnije kopirana na slavoluku Septimija Severa i Konstantinovom slavoluku.
Na sjevernom (vanjskom) pročelju, arhitrav i vijenac su uvućeni kako bi se umetnuo brončani natpis koji je danas izgubljen[4]. Luk je ukrašen različitim reljefima vojnih motiva, uključujući pomorske bitke, ratnim plijenom i Rimljana u boju protiv Germana i Gala. Prepoznatljiv je pješak koji nosi štit II. Augustove legije na sjevernom reljefu.
Luk je u srednjem vijeku korišten kao utvrđena sjeverna vrata grada.[5]. Arhitekt Augustin Caristie je proučavao slavoluk i pokrenuo je restauraciju 1850ih.
Povezano
Bilješke
- ↑ Nalazi se 600 meters sjeverno od gradskog centra cestom N7 (Route nationale 7).
- ↑ Slavoluci u rimskoj provinciji Gallia Narbonensis se datiraju prema Pierreu Grosu i njegovom djelu "O datiranju galo-rimskih slavoluka (Pour une chronologie des arcs de triomphe de Gaule narbonnaise)", Gallia 37, 1979., str. 55.-83.
- ↑ James Bromwich, Rimski ostaci u južnoj Francuskoj, Routledge, 1993., str. 183.-186. ISBN 0415143586
- ↑ R. Amy, P.-M. Duval, J. Formigé, Ch. Picard, i A. Piganiol, L'Arc d'Orange, Pariz, 1962.
- ↑ Henry Cleere, Južna Francuska: Oxfordki vodič, 2001., str. 122.-123., ISBN 0192880063
Vanjske veze
Rimski spomenici u Orangeu na Wikimedijinoj ostavi
- Službene stranice spomenika grada Orangea (fr)
- Stranice festivala Arhivirano 2011-12-05 na Wayback Machine-u (fr)
- p
- r
- u
Episkopalni grad Albi • Rimski i romanički spomenici u Arlesu • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu • Stara jezgra Avignona • 23 zvonika Beffroi1) • Gradsko središte Bordeauxa • Katedrala u Bourgesu • Canal du Midi • Utvrda Carcassonne i stari dio grada • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa • Dvorac Fontainebleau s parkom • Opatija Fontenay • Grande Île u Strasbourgu • Obnovljeno središte Le Havrea • Historijska mjesta u Lyonu • Mont Saint Michel i njegov zaljev • Katedrala Notre-Dame u Amiensu • Katedrala Notre-Dame u Chartresu • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk • Pont du Gard • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici • Pireneji-Mont Perdu3) • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa 2) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe • Obala Seine u Parizu • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju • Vaubanove utvrde • Versajski dvorac • Opatija Vézelay s brežuljkom • Prahistorijski lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier)
Francuski prekomorski posjedi:
Francuska nematerijalna svjetska baština
Alençonska čipka, vještina pravljenja • Aubussonska tapiserija • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta • Equitation, francuska škola jahanja • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje • Francuski gastronomski obrok • Francuska tradicija crtanja krovišta • Maloya • Procesija divova i zmajeva1) • Sokolarstvo 4)
